Dresura pasa je
složen posao i teško je postati dobar dreser. Dreser mora da poznaje
psihologiju psa, da bude veoma strpljiv u radu i da poseduje veliki smisao za
posmatranje.
Najvažnije mesto u
dresuri zauzima postupak sa mladim psom. Mlad pas se može uporediti sa detetom,
koje ima određene kvalitete i mane. Sa psom treba postupati oštro ali u isto
vreme i blago. Ova dva stava na prvi pogled izgledaju kontradiktorno ali su
ipak savršeno moguća. Nepravilnim postupkom može se dobar pas zaplašiti, tako
da kasnije ne prihvata određene radnje iz dresure, a koje su u direknoj vezi sa
radnjom koju je psa radio u vreme kad je nepravilnim postupkom sprečen u tome.
Dresura pasa
obuhvata dva perioda: Preddresura i dresura. Preddresura počinje u 6. mesecu,
mada može početi i ranije. U ovom periodu pas treba da savlada osnovne vežbe
poslušnosti kao: "kretanje pored", "sedenje pored",
"stajanje pored"...
Ne treba početi sa
dresurom u pravom smislu reči pre nego što pas navrši 12-14 meseci to jest dok
dok ne bude mogao shvatiti i izvršiti ono što se od njega traži.
Pri izvođenju vežbi
sa psom, treba primenjivati izvesne zahvate, koji se u suštini baziraju na
strpljenju dresera. U radu je potrebno vladati sobom i nikada ne gubiti nadu u
uspeh, jer psi u početku obuke imaju različit napredak, a tokom dresure pas će,
uglavnom, biti dresiran onoliko koliko je dreser radio sa njim, jer dresura se
sastoji u razvijanju osobina koje kod psa već postoje.
Zahteve psu treba
izdavati strogo i što je moguće kraće, ali ne vikati i plašiti psa, da ne bi
stekao utisak da se kažnjava. Drugi princip dresure je da se ne prelazi na novu
vežbu dok prethodna nije dobro savladana.
Mladog psa treba
što više šetati kako bi upoznao predmete sa kojima će se kasnije sresti. Na
prve šetnje psa treba voditi na povodniku. Najvažnija stvar prilikom dresure je
da dreser mora znati kakva je kod psa vizija stvari.
Navikavanje
psa na ime; Navikavanje
psa na dresera; Navikavanje
psa na okovratnik, povodnik i korpu;
Slobodno
kretanje psa;
Navikavanje psa na
ime obično se počinje još iz ranijeg vremena - dok je štene. Pri pristupanju
dresuri odraslog psa, neophodno ga je naučiti da se odaziva na ime koje
izgovara glas (do tada) nepoznatog čoveka to jest dresera.
Ime psa - zvučni
nadražaj - treba da bude kratko i lako za izgovor. Navikavanje psa na ime
moguće je na nekoliko načina (izgovaranjem imena uoči hranjenja, igre i
slično). Dreser koristi momenat dolaska psa, ponavlja njegovo ime (daje mu
hranu, miluje psa...). Kasnije, ime psa uvek izgovara pre komande
"ovamo". U prvim danima vežbanja, dreser postiže da pas dolazi samo
prilikom davanja hrane, dok kasnije on mora da dolazi pri pozivu na ime i
zahtev "ovamo". Ukoliko svaki put pri pozivu ponavljamo ime psa, on
se navikava na to ime i odaziva se na njega.
Dreser prva dva
dana ne treba s psom da izvode nikakve vežbe. Potrebno je da se najpre
međusobno "upoznaju i sprijatelje". U slobodnom kretanju i igranju
pas treba da se navikne na svoga dresera, koga on smatra svojim gospodarem.
Radi toga, dreser će psa umiljato zvati njegovim imenom, što češće ga milovati,
trčati s njim i igrati se. Za ovo vrerne dreser potpuno preuzima negu i hrani
psa. Preko prijateljskih postupaka, dreser treba da stekne poverenje psa. Pas
treba da privikne da mu je dreser prijatelj i da mu je potreban. Ovo vreme
dreser treba da iskoristi za upoznavanje naravi psa, kako bi mogao, prema
potrebi podesiti svoj stav prema njemu.
Navikavanje psa na
okovratnik, povodnik i korpu, izvodi se pre svega, za vreme igre i šetnje psa.
Dreser ponese sa sobom okovratnik sa korpom i povodnikom, prilazi kućici psa,
poziva ga po imenu, miluje i jednovremeno oprezno stavlja psu okovratnik i brzo
psa izvodi u šetnju - na igru. Zanesen igrom, pas će zaboraviti da je na njemu
okovratnik. Za vreme šetnje, dreser nekoliko puta stavlja i skida okovratnik.
Kada pas sasvim
navikne na okovratnik i povodnik i ne pokušava da ga skine, dreser postepeno
počinje da ga drži za kraj povodnika i privikava ga da ide uporedo. Pas već za
1-2 dana navikne na okovratnik i povodnik, te se prema ovoj opremi odnosi
indiferentno.
Po završenoj
šetnji, odnosno vežbanju, okovratnik treba skinuti, inače brzo otpada dlaka sa
vrata psa.
Pri stavljanju
korpe psu, dreser treba da bude uvežban da brzo stavlja korpu. Najbolje je psa
na nju navikavati za vreme šetnje ili čišćenja.
Tehnika rada je
sledeća: dreser klekne na levo koleno, levom rukom hvata povodnik blizu
okovratnika, desnom rukom polako stavlja korpu i zakopčava je. Ukoliko pas
pokušava da skine korpu sa glave, što se najčešće dešava, dreser putem igre
odvraća psa od toga. Ako se pas prekomerno uzbuđuje i na svaki način pokušava
da skine korpu, dreser oštrim tonom izgovara zahtev "ne", čineći pri
tome jak trzaj povodnikom. Dešava se da pojedini ljuti psi za vreme skidanja
korpe, hoće da nasrnu na dresera. U tom slučaju neophodno je primeniti oštar
okovratnik, a psa koji se pri tome mirno ponaša treba pohvaljivati.
Da se pas ne bi
plašio korpe, ponekad se praktikuje hranjenje psa neposredno iza stavljanja
korpe, što donekle ubrzava navikavanje psa na korpu.
Za navikavanje psa
na korpu postepeno se povećava vreme držanja korpe od 5 minuta do 2 časa i
više.
Pored osnovnih
navika opšte dresure – vežbi poslušnosti, stvara se i takozvana. navika
"slobodnog kretanja psa". Ova navika je namenjena smanjenju
naprezanja psa, izazvanog vežbanjima. Uslovni nadražaj će pri njoj biti
"šetaj" a bezuslovni sama težnja za slobodom.
Tehnika stvaranja
navike: Za vreme odmora od vežbanja, dreser držeći psa na dugom povodniku oko
sebe jednovremeno sa zahtevom "šetaj" i gestom - pokazivanjem desne
ruke napred, šalje psa u šetnju.
Zavisno od okoline
u kojoj se izvodi vežbanje, kretanje psa za vreme šetnje može biti ograničeno
dužinom povodnika do 10 metara.
U početku, kada se
prvi put izvodi ova radnja, pas bez naročite želje odlazi od svog vlasnika -
dresera, no kasnije pri obavljanju ovog vežbanja na zahtev "šetaj" i
gest, pas brzo reaguje, rado odlazi od dresera i samostalno trči i igra se.
Uslovni refleks na
zahtev "šetaj" lako se stvara kod psa kroz igru. Koristi se i momenat
skidanja povodnika za vreme igre uz jednovremenu zahtev "šetaj" i
odgovarajući gest. Davanje psu slobodnog kretanja ne preporučuje se za vreme
njegovog privikavanja kretanja uz nogu. Pri stvaranju ove navike, pas se više
nego ikad nalazi u napregnutom stanju.
Ukoliko pas nerado
odlazi od vlasnika - dresera, onda je dužan i sam izvoditi žive pokrete igrajući
se sa njim, povlačeći ga za sobom i izgovarajući zahtev "šetaj". S
vremenom pas počinje tačno razgraničavati stanje odmora i rada i vrlo živo
ispoljava odgovarajuću reakciju na zahtev "šetaj", to jest teži
slobodi.
Vežbe poslušnosti
su mehanički naučeni stavovi i postupci pasa koji podrazumevaju njihovo
pravilno postupanje i kretanje prilikom izvođenja dresure koje pas kasnije
izvršava na čovekov zshtev. Vežbe poslušnosti prema načinu izvođenja, a i samog
toka dresure dele se na:
a) Vežbe
poslušnosti koje se izvode kada je pas pored lica koje radi sa njim:
b) Vežbe
poslušnosti kaje se izvode kada je pas na odstojanju od lica koje radi sa njim:
— sedenje na zahtev –
"sedi",
— ležanje na zahtev
–"lezi" ili "mesto",
— stajanje na zahtev
– "stoj",
— dolazak na na
zahtev (poziv) – "ovamo",
— puzanje na zahtev –
"puzi",
— kretanje ispred na
zahtev – "idi"
c) Ostale
poslušnosti:
— aportiranje
(donošenje određenih predmeta),
— savlađivanje
prepreka,
— međusobna
trpeljivost pasa,
— traženje i
pronalaženje izgubljenog predmeta,
— kontrolisano
nepoverenje prema stranim osobama,
— otklon hrane,
— lajanje po zahtevu.
Pri dresuri kao i u
praktičnoj primeni pasa, uzajamni rad dresera i psa čine celinu i ne mogu se
odvajati jedan od drugog. Odmerena upornost dresera i disciplina psa čine osnov
za uspešnu dresuru i kasniju poslušnost pasa.
Odmerena upornost
zahteva od dresera da tačno i na vreme, a uz to sa puno unošenja u svaku vežbu,
izvodi sve predviđene radnje. Ona obavezuje dresera da od pasa zahteva
bezuslovno izvršavanje svih zahteva, pri čemu mora biti uporan i neumoljiv, ali
pravičan. Dreser, u slučaju potrebe, upornim ponavljanjem vežbi, mora da
prisili psa na tačno izvršavanje predviđenih radnji. Svaka površnost u radu sa
psom štetna je i ne sme se ni u kom slučaju dozvoliti.
Disciplina psa je
osnovica na koju se nadograđuje sva njegova dresura, a ona je i jedan od
osnovnih činilaca u poslušnosti psa. Savladavanjem ciklusa vežbi poslušnosti,
pas se dovodi u potpunu pokornost svom dreseru, koja ima jednu od najznačajnih
uloga u celoknpnoj problematici dresure pasa.
Vežbe poslušnosti,
zahtevaju osnovnu i temeljnu dresuru pasa. Savladanost tih vežbi je preduslov
za dalju dresuru pasa. Zato ovom delu dresure psu treba pokloniti posebnu
pažnju. U njenom sprovođenju neposredno je obezbediti postupnost, pridržavajući
se redosleda kao osnovnog pravila – da se ne prelazi na sledeću radnju, dok
dreser ne bude siguran da je potpuno savladana prethodna radnja. Pas mora vežbe
poslušnosti uvežbavati do automatizma, a zahteva dresera izvršavati – do „slepe
pokornosti". Ovo se, pored upornosti u dresuri, postiže i pravilnim
postupcima prema psu od strane dresera. To potvrđuje da je osnovni period
dresure izrazito kompleksan, pošto se kroz njega oformljuje potpuno razumevanje
između dresera i psa. U tom periodu pas se privikne na dresera, između njih se
usklade odnosi i razvije međusobno poverenje. Tada dreser treba da stekne sva
saznanja o psu, koje su predispozicije psa i za izvršavanje kojih radnji će se
pas moći izdresirati potpuno. Bez takvih saznanja neće biti rezultata u
dresuri.
Pošto postoji
stalna potreba za dobrim vežbama poslušnosti, nakon prelaska na dresuru po
specijalnostima, neophodno je redovno ponavljati ceo ciklus vežbi poslušnosti,
dajući pri tome prednost onim vežbama koje su slabije savladane. Za ovo se mora
obezbediti vreme kako u toku dresure, tako i kasnije kod vlasnika psa.
Navikavanje psa na
hodanje pored dresera, izvodi se na principu kočenja urođenih instinkta slobode
i stvara se kod psa na zvučni nadražaj-zahtev "k-nozi" ili
"pored" refleks poslušnog pokoravanja volji dresera. Ovim se postiže
da pas poslušno ide uz levu nogu dresera.
Na ovaj način, u
procesu dresure dobija se stanje pri kome će uslovni zahtev "k-nozi"
ili "pored", dejstvovati jače od prirodnog instinkta. Uslovni refleks
na zahtev "k-nozi" ili "pored", ponekad se kod pojedinih
psa stvara vrlo brzo, no to još uvek nije sve, jer imati naviku ne znači i
poslušno je izvršiti. Ponekad je potrebno, u periodu stvaranja navike, pribeći
oštrijim merama (jači trzaj povodnikom) da bi se dobila sigurnost. Ipak, pri
upotrebi sile, uvek treba imati u vidu tip viših nervnih delatnosti psa, to
jest njegov karakter. Sa primenom prinude, pas vrlo brzo i dobro stiče naviku
zato što svaki odlazak od noge dresera u stranu (zaostajanje, istrčavanje),
povlači za sobom kaznu - trzaj povodnikom.
U procesu dresure
kod psa se stvaraju uslovni refleksi na intonaciju glasa. Ukoliko dreser pri
svakom trzaju povodnika izriče zahtev "k-nozi" ili "pored"
strogim tonom, a pri hodu psa uz nogu miluje i govori "bravo" ili mu
daje hranu, to će usloviti da nakon izvesnog vremena on ovu reakciju daje i na
zvučnu zahtev. Sam oštri zahtev bez trzaja povodnika, postaje za psa signal da
sledi trzaj povodnika ukoliko on ne ide tačno uz nogu dresera. Ubuduće pas će
poslušno ići uz nogu dresera na zahtev "k-nozi" ili "pored"
bez trzaja povodnika. Dresura za stvaranje ove navike treba izvoditi u uslovima
odnosno u prostoru, sa što mane mogućnosti za pojavu nadražaja koji skreću
pažnju psa.
Tehnika stvaranja
navike: Pas se uzima za kraj povodnika, koji se nalazi u levoj ruci dresera,
blizu okovratnika. U pripremi, opremljen okovratnikom za zatezanje i kratkim
povodnikom, pas se postavlja pord leve noge dresera. Dužina povodnika treba da
je tolika da obezbeđuje izvođenje uticaja (trzaja), što znači da slobodni deo
povodnika ne sme da bude ni prekratak ni predugačak. Pravilna je dužina
slobodnog dela povodnika onolika kolika je širina ramena dresera ili koliko se
zahvati rukama normalno spuštenim niz telo. Slobodni deo povodnika od leve ruke
do okovratnika mora da bude toliki da pokretna karika okovratnika slobodno visi
u blagom luku u odnosu na zamišljenu liniju okovratnik — leva ruka dresera.
Dreser treba da
sastavi jagodice palca, kažiprsta, i srednjeg prsta leve ruke i na taj način
obezbeđuje da povodnik klizi kroz polu sastavljenu šaku. Desni kraj povodnika
treba da uhvati desnom rukom. Obe šake treba da budu okrenute prema zemlji, sa
palčevima okrenutim jedan ka drugom, a preostali deo povodnika polazi od
kažiprsta i palca stisnute desne šake prema levoj ruci.
Trzaj povodnika
uvek se izvodi tako što se leva ruka malo pomeri niz povodnik (ka vratu psa)
stisne se povodnik i sa obe ruke trgne se u desno, u momentu kada, u toku
kretanja, leva noga padne na zemlju. Ukoliko bi trzaj bio izveden pod desnom
nogom, pas bi bio privučen između nogu dresera, čime bi se promenio pravac
kretanja. Izvođenjem trzaja na levu nogu, izbegava se i gaženje psa od strane
dresera. Leva ruka treba da je opružena niz telo tako da povodnik pravilno
klizi preko nje na ranije opisan način, čime se psom bolje upravlja.
Čujni znak (zahtev)
za ovu radnju je – "k-nozi" ili "pored", On se izgovara
kratko i oštro, istovremeno kad se izvodi uticajna radnja. U trenutku kada
stopalo leve noge padne na tle, pas istovremeno čuje zahtev i oseti trzaj
povodnika.
Izabravši pravac,
dreser se kratkim koracima počinje kretati napred, pružajući mogućnost psu da
ode u stranu ili istrči. Pas mora uvek veselo da prati dresera, i to sa leve
strane, tako da prsa psa budu poravnata sa levim kolenom dresera Pas mora da
prati dresera, bez obzira na brzinu i pravac kretanja i na to da li je na
povodniku ili se kreće slobodno. Ukoliko pas istrčava, dreser posle oštre
komande "k-nozi" ili "pored", levom rukom čini trzaj
unazad, primoravajući psa da zauzme pravilan položaj uz nogu. Kad pas zauzme
pravilan položaj, dreser levom rukom tapše psa po levoj plećci i govori:
"bravo" i "k-nozi" ili "pored".
U slučaju odvajanja
psa u stranu, čini se takođe trzaj uz zahtev. Kada pas zaostaje, treba
ustanoviti uzrok zaostajanja te, ukoliko je uzrok tome plašljivost, treba
osloboditi psa putem igre da se slobodno kreće. Ako pas ispoljava tvrdoglavost,
preporučuje se primena sile (oštar okovratnik). Da li je čvrst izgrađeni
refleks na zahtev "k-nozi" ili "pored", ubediće se dreser
na taj način što će, kad uhvati momenat da pas ide u stranu, napred ili nazad,
izdati zahtev bez trzaja povodnika i, ukoliko se pas samo po zahtevu vraća i
zauzima potreban položaj, znači da je usvojio ovu naviku. Pri otkazivanju
izvršenja, ponavlja se zahtev oštrim tonom uz trzaj povodnika. Pošto pas
navikne da prati dresera (pored leve noge) u određenom pravcu, nakon pređena
dva do tri koraka, znači odmah u početku kretanja, ako je pas stalno iz levu
dreserovu nogu, mora da usledi pohvala od strane dresera. Ona se izvodi na taj
način što se psu veselim i otegnutim glaskom izgovaraju reči: "bravo"
uz istovremeno tapšanje, otvorenim dlanom leve ruke, po levoj plećci psa. Ovo
se izvodi na taj način, što se dreser telom malo pogne, desnom rukom uhvati
povodnik na sredini dužine (pola širine ramena), i spusti ga iz leve ruke, kako
bi se ista oslobodila za pohvaljivanje. Zatim se povodnik ponovo uzima u raniji
položaj i nastavlja kretanje. Prilikom pohvaljivanja psa, brzina kretanja mora
ostati nepromenjena.
U toku dalje
dresure, hodanje uz nogu se dalje usavršava i učvršćuje. Ukoliko je ovo u
početku vežbano samo u pravcu, kasnije se izvodi uz krivudanje sve dok se ova
radnja u svim okolnostima ne izvršava poslušno i tačno. Kada je stvorena navika
da pas ide uz nogu sa povodnikom, onda se prelazi na hodanje psa uz nogu bez
povodnika, što predstavlja složeniju naviku. To se radi postepeno - dreser ide
sa psom, pažljivo i neprimetno mu pušta povodnik na zemlju. To čini da pas ne
dobije utisak potpune slobode kao što bi to bilo u slučaju da skinemo povodnik
sa okovratnikom. U slučaju da pokuša bežati napred ili u stranu, moguće je
vratiti ga na svoje mesto ako mu nagazimo povodnik. Mogućnost da se pređe na
hodanje psa uz nogu bez povodnika, pruža se tek onda kad pas pravilno i dugo
ide uz nogu dresera i ukoliko tačno izvršava zahtev "k-nozi" ili
"pored" i ukoliko je stvoren čvrst uslovni refleks na rad sa
povodnikom.
Ipak, treba
povremeno ovu radnju obavljati sa povodnikom. U toku vremena povećava se
količina i jačina spoljnih nadražaja. Pri pokušaju psa da na njih reaguje,
ponovo sledi zahtev uz trzaj povodnika, čime se koči urođeni instinkt za
slobodom.
Potrebno je da se
pas privikava na rad u stvarnim uslovima i ide dugo uz nogu dresera. U toku
rada sa psom, treba mu davati da u zubima nosi aportivni predmet, u prekidu
radnje treba zahtevati od psa da sedne uz nogu, što vodi usavršavanju navika.
U retkim
slučajevima, kad se radi izrazito o tvrdoglavom psu, koji se na opisane načine
nisu mogli odviknuti nepravilnog kretanja, treba primeniti poslednju i
najdrastičniju meru koja će psa sigurno prisiliti da ide normalno uz dresera.
Ta mera se sastoji u tome što sa psom treba krenuti u pravcu neke bandere,
drveta ili sličnog predmeta. Pas misli da će ga dreser slediti i za njim preći
sa leve strane bandere. Međutim, kada priđu banderi, dreser iznenada treba da
skrene pola koraka u desno, a pas sam nastavlja kretanje levo od bandere. U
ovom slučaju povodnik naglo zapne za banderu. U istom trenutku treba da usledi
oštra zahtev — "k-nozi" ili "pored". Pas će istovremeno
osetiti bol od udara o banderu što će na njega neprijatno delovati, te će u
buduće sa većom pažnjom prati svoga dresera. Pri prvom pokušaju sigurno nećemo
postići konačni cilj. Zato ovakav uticaj na psa moramo ponoviti. Međutim, kod
ponavljanja ovakvih vežbi moramo obavezno menjati objekte (prvi put treba
kretati ka banderi, drugi ka nekom stubu, zatim prema drvetu i slično), jer bi
kretanje uvek u pravcu istog predmeta skrenulo psu pažnju na opasnost koju je ranije
doživeo na tom mestu, pa bi se unapred pripremio da je izbegne.
Povremeno psa treba
navikavati na kretanje između mnogo prolaznika (u gužvi), uvek zahtevajući da
se pravilno kreće, uz levu nogu dresera.
Veoma je važno
pravilno i blagovremeno otkloniti greške psa u kretanju. Ako ovo ne bi smo
učinili, vučenje psa izazvalo bi zamaranje i dresera i psa.
U toku dresure
kretanja pas najčešće pokazuje želju da njuška po tragovima i da obraća pažnju
na spoljne uticaje. U početnoj fazi dresure pogrešno je sprečavati ga u ovome.
Naprotiv, treba kao da nismo. ništa primetili preći preko toga. Tek kada pas
dobro uvežba tehniku kretanja potrebno je u kritičnom momentu uticati na njega
trzanjem povodnika prema sebi uz istovremeno oštro izgovaranje zahteva — "FUJ".
Psa treba odvikavati da obraća pažnju na spoljne objekte, kao što su pojedine
domaće životinje, vozila i slično. Međutim, njemu se nikako ne sme sprečavati
želja za reagovanjem na uočene promene u svojoj okolini. Jer, urođena osobina
je psa da lako uočava promene u okolini, pogotovu one koje su najčešće vezane
za opasnost po njega.
Ova vežba vrši se
pod istim uticajem i zahtevom kao i za kretanje pravo. Kada dreser hoće da
promeni pravac kretanja u desno, to treba da čini pod uglom od 90°, uz
istovremeni trzaj povodnika i oštro izgovorenu zahtev — "k-nozi" ili
"pored", Neophodno je da se okret uvek izvrši pod pravim uglom, od
90°, i to oštro, a ne u blagom polukružnotn oktetu.
Po izvršenom okretu
iz pokreta, bez zastanka produžiti kretanje. Ukoliko je pas došao pored leve
noge dresera, odmah mora da usledi pohvala. Promenu pravca kretanja ne treba
vršiti često, već preći 20 do 30 koraka, pa tek onda promeniti pravac kretanja.
Ako bi smo ovu promenu vršili češće, pas bi se, dok dobro ne uvežba ovu radnju,
zbunio uzastopnim zahtevma i uticajima. Međutim, pse koji vole u toku kretanja
da zaostaju za dreserom, treba češće okretati na desno.
Kada posle dužeg
vežbanja na zahtev pas uvek posluša, može se slobodno voditi bez povodnika i
tako vršiti okrete. No, još uvek treba primenjivati zahtev i podražaj, koji se
ogleda u tome što onaj koji vrši obučavanje dlanom leve ruke udara (tapša) sebe
po levoj butini. Postepena, pošto pas još više napreduje u savlađivanju ove
discipline, prelazimo na još tiše izgovaranje zahteva, dok je na kraju ne
saopštavamo šapatom ili izražavamo samo vidnim znakom, koji se izvodi na taj
način što levu ruku odmaknemo za jedan pedalj od svoje butine pa je sa
otvorenim dlanom opet brzo spustimo na butinu.
Okret na desno,
može se vršiti i u mestu, to jest iz stava mirovanja. Najpre dreser izvrši
pravilan okret na desno u mestu. To isto mora da učini i pas, na taj način što
se okrene za dreserem, s njegove leve strane, i zaustavlja se pored dreserove
leve noge. U početku, dok pas još ne zna druge radnje, ovo izvodi u stojećem
stavu. Kasnije, kada nauči radnju "sedi", pri promeni pravca iz
mesta, mora najpre da ustane, izvrši okret i ponovo zauzme sedeći stav sa leve
strane dresera. Važno je da pas uvek bude tačno pored leve noge dresera i da mu
telo bude paralelno sa telom dresera – u pravcu njegovog pogleda.
Koso držanje tela
psa (levo ili desno od pravca u kome je okrenut dreser) treba ispraviti.
Ispravljanje se vrši na taj način što dreser desnim dlanom drži psa za prsa,
kako bi mu ostao pored leve noge, dok levom popravlja pravac tela i pogleda.
Istovremeno sa ovim uticajima rukama, oštro i glasno izgovara zahtev –
"popravi se".
Ne treba prelaziti
na sledeće vežbe dok pas dobro ne uvežba ovu radnju, jer će se u protivnom kod
njega stvoriti zbrka, a time se otežava savlađivanje ostalih vežbi.
Okretanje psa na
levo izvodi se tako što dreser levom rukom stisne povodnik i malo ga povuče ka
unazad, da bi usporio kretanje psa, a za to vreme oslanjajući se prstima leve
noge na tlo podiže petu, savija koleno (kao da hoće da čučne) i zaokreće nogu u
levo. Istovremeno se i gornji deo tela dresera spušta malo pognuto napred,
nešto niže prema levom kolenu, dodirujući kolenom desnu plećku ili grudni koš
psa, čime se pas podstiče na promenu pravca kretanja. Tom prilikom dreser
zahteva psu – "k-nozi" ili "pored". Zahtev se izgovara u
momentu kada stopalo desne noge dresera padne na zemlju, neposredno pre
zaokretanja u levo. Kod okreta na levo manje se vrši uticaj povodnikom, jer ga
zamenjuje uticaj kolenom leve noge dresera. Ova radnja se izvodi u pokretu i
bez ikakvog zadržavanja.
Pošto je učinjen
okret odmah se produžuje kretanje u željenom pravcu. Čim pas dođe uz levu
dreserovu nogu, treba ga pohvaliti. Ukoliko pas ne dođe blagovremeno i pravilro
uz levu dreserovu nogu, treba pnovo izvesti trzaj povodnikom uz istovremeno
oštro izgovorenu zahtev – "k-nozi" ili "pored".
Pri okretanju pas
ne sme da primeti nikakve pripreme dresera, već radnje treba da budu izvedene
iznenadno i povezano sa odgovarajućim uticajima.
Kada pas, u toku
kretanja pravo i pri okretanju na desno i na levo, ide pravilno uz nogu, može
se pustiti da se kreće slobodno, bez uticajnih radnji. Ukoliko se primeti da
se počinje udaljavati, treba ga opet vratiti na povpdnik i primeniti kompletne
uticajne radnje, kako bi ponovo išao pravilno uz levu nogu dresera.
Ako pas, često ide
ispred dresera, u cilju privikavanja da se kreće na propisanom ravnanju pored
dreserove leve noge, treba ga češće okretati na levo kako bi osetio uticaj
levog kolena dresera i neprijatnost kao posledicu svog nepravilnog kretanja.
Ako pas zastaje, češće vršiti, okret na desno, kako je objašnjeno.
Kod okretajna sa
psom na levo krug, dreser desnom rukom u desno vršimo trzaj povodnika i
istovremeno izgovara zahtev – "k-nozi" ili "pored". Zahtev
se poklapa sa padom stopala desne noge na tle. Dreser se toga momenta okreće
psu, povodnik povlači desnom rukom iza svojih leđa i prebacuje ga u levu ruku
(tačno iza leđa), nastavljajući okret, držeći povodnik u levu ruku vraća ruke
ispred kad izvrši potpuno okretanje na levo krug, desnom rukom iz leve uzima
povodnik, dok levom obrazuje ranije opisanu alku Tako dreser dolazi u položaj
da su opet obe ruke napred, a pas je zaokrenuo iza leđa dresera i došao ponovo
pored njegove leve noge.
Po izvršenom
okretanju, bez zastajkivanja, produžava kretanje u određenom pravcu, a čim pas
dođe pored dreserove leve noge on ga pohvaljuje Prilikom prebacivanja povodnika
iz desne u levu ruku treba paziti da se on uvek uhvati sa gornje strane i da se
ne obavija oko pristi desne ruke.
Prilikom okretanja
na levo krug sa psom bez povodnika, radnja se izvodi isto kao i s njim, s
razlikom što mesto trzaja povodnikom, desnom rukom se zamahuje, što je vidni
znak za obilaženje psa, a levom rukom dreser se udari po svojoj levoj butini,
Ne sme se dozvoliti da pas ne zaobilazi već da „preseče“ put ispred dresera.
Ovo bi bila nedisciplina psa koja, ako od nje ne odvikne, može preći u
samovoljnu naviku. Takođe se ne sme dozvoliti psu da više puta zaobilazi oko
dresera. Ukoliko pas odjednom ne izvrši radnju pravilno, treba ga pomoću
povodnika odmah ispraviti uz odgovarajuće uticaje, kako je ranije objašnjeno.
Na kraju treba
istaći, da se ove tri radnje (okret na desno, na levo i na levo krug), sem u
kretanju, mogu izvesti i u mestu. Razlika je u tome što dreser i pas vrše okret
u mestu bez nastavka kretanja. Uticajne radnje i mesto psa, u odnosu na
dresera, isti su kao i kod okretanja u kretanju.
Obučen pas mora
uvek, kada njegov dreser stoji da pravilno sedi sa njegove leve strane i to
tako da su mu grudi poravnate sa kolenima dresera, a telo paralelno s pravcem u
kome je dreser okrenut. Izuzetak je kad se od psa zahteva da dođe sa odstojanja
kod dresera, tada pas, uglavnom, treba da sedne ispred dresera, a zatim za
zahtev "k-nozi" da obiđe dresera sa desne strane – iza leđa – i da
dođe pored leve dreserove noge i tu sede.
Pas mora
takođe da zauzme sedeći stav za vreme kraćeg odmora i zastanaka u toku
kretanja, po prilasku dresera kad ga ovaj pozove i u svim drugim prilikama kad
mu priđe. Sedeći položaj predstavlja osnovu za izvođenje svih ostalih vežbi.
Postoji više metoda obuke da pas pravilno zauzme sedeći stav i sve su dobre
onoliko koliko se pas prilagodi njima:
1. Privikavanjem
mladih pasa u fazi preddresure da, posle igre u vreme pohvaljivanja ili u vreme
dok mu se daje hrana iz ruke, sedne pored dresera, u koji položaj ga dreser
lagano, bez većeg uticaja dovodi. Tom prilikom mu daje hranu držeći je
neposredno iznad prednjeg dela glave koju pas uzdiže i istovremeno uz blagi
uticaj dresera seda. U ovom položaju pas se zadržava pohvaljivanjem tako što se
jednom rukom češka po vratu do ispod vilice i zadržava mu se glava blago
izdignuta, a drugom rukom se vrši milovanje od vrata preko leđa ka sapima, čime
se psu blagom metodom onemogućava da ustane.
2. U toku kretanja pored
na povodniku dreser se naglo zaustavi i izdaje kratko zahtev „sedi“.
Istovremeno snažno pritiska rukom sapi psa i tako postiže željeni položaj.
Potrebno je u početku da pas ostane u sedećem položaju 1–2 minuta, a kasnije se
vreme može postepeno produžavati. Kroz nekoliko dana i ponavljanja te vežbe,
treba postići da pas ostane u sedećem položaju sve dok se ne izda drugo
naređenje.
3. Iz kretanja psa
pored na povodniku koji u isto vreme služi kao okovratni kaiš. Potezanjem
povodnika prema gore dolazi do stezanja vrata psa dok se drugom rukom
pritiskaju sapi psa i zahteva „sedi“.
Primenom nekog od
načina, moguće je obučiti psa da pravilno zauzme sedeći stav i da ga ne menja
bez novog zahteve. Premda se ne odobravaju grubosti u radu sa psom, ima
slučajeva kada treba primeniti kaznu, lakši udar po sapima, ali tačno u
trenutku kada pas napravi grešku. Nikada ne treba psa kažnjavati zbog sitnica
već samo onda kada to stvarno zasluži.
Ova navika treba da
bude takva da pas, na prvi zahtev dresera, poslušno zauzme sedeći stav. Za
stvaranje uslovnog refleksa kod psa na zahtev "sedi" potrebno je
povezati momenat sedenja sa uslovnim signalom - zahtevom „sedi“, koji dreser
primenjuje kao uslovni nadražaj.
Često se
preporučuje da se ova navika stvara bez prinude, samo pomoću hrane. Ovaj način
se ne isključuje, uz napomenu da navikavanje psa bez prinude zahteva više
vremena i ponekad je nemoguće postići potpunu poslušnost u izvršavanju.
Preporučiv je oprobani način dresure sa primenom bezuslovnog nadražaja – manje
prinude. To su zatezanje povodnika i pritisak ruke na sapi. Tehnika stvaranja
navike je:
Pas se nalazi na
kratkom povodniku sa leve strane, dreser načini poluokret na levo i desnom
rukom na kratko prima povodnik dok levom rukom pritiška na sapi psa, pri čemu
izgovara zahtev „sedi“ i pritiskom na sapi natera psa da zauzme sedeći stav.
Jednovremeno sa tim ispravlja psa i pušta ga da se namesti.
Često se dešava da
u početku dresure, pas pokušava da se suprotstavi zauzimanju sedećeg položaja.
Da bi se to sprečilo, dreser levom rukom drži povodnik i zadržava ga u sedećem
položaju.
Rezultat dejstva
povodnika i pritiska na sapi psa je njegovo zadržavanje u potrebnom položaju
sedenja posle čega ga dreser pohvaljuje. Pri pokušaju ustajanja, ponovo se
izdaje zahtev "sedi" uz jaki pritisak na sapi. U to vreme, svako
pravilno sedanje, ponovo se potkrepljuje pohvalom.
Zahtev
"sedi" izdaje se svaki put pre pritiska levom rukom na sapi psa i
dejstva povodnika. Zahtev se ponavlja nekoliko puta i pri samom sedanju,
zavisno od ponašanja psa. Nakon što pas zauzme sedeći položaj, ruka se spušta
niz telo. Neophodno je da gestovi budu jasni, razgovetni i istovetni. Samo pod
tim uslovima, može se očekivati i tražiti od psa, brzo i poslušno ispunjavanje
navike.
Stvaranje refleksa
II reda, postiže se putem višekratnog sjedinjavanja gesta na zahtev
"sedi" i potkrepljivanjem pohvalom pri sedanju.
U slučajevima kada
pas otkazuje da ispunjava radnju na izdati gest, potrebno ga je ponavljati
zajedno sa zvučnom zahtevom a ako je potrebno, koriste se i bezuslovni
nadražaji - pritisak na sapi psa.
Za vreme dresure
često se dešava da pas iskrivi sapi na sedanju. U tim slučajevima, potrebno je
uvek popraviti položaj tela psa i svaki put za pravilno sedanje, potrebno je
psa pohvaliti.
Kada pas savlada ovu
sedenje pored leve dreserove noge, prelazi se na vežbu – somostalno sedenje psa
od kojega se dreser udaljuje.
Dreser napušta psa
i istovremeno izgovara zahtev – "sedi". To za psa znači da i dalje
mora ostati u sedećem stavu na istom mestu. Dreser najpre staje jedan korak
ispred psa i lagano hoda levo i desno od njega. Ako vidi da pas mirno sedi,
može povodnik iz desne preuzeti u levu ruku i otpočeti da kruži oko psa, pri
čemu treba blagim i otegnutim glasom da izgovara zahtev — "S-e-e-e-d-i-i“.
Treba da napravi vidnu razliku između oštrog zahteva "sedi", koja se
izdaje kad pas treba naglo da sedne. U ovom slučaju, čujni znak treba da deluje
umirujuće.
Istovremeno sa
ovako blago izgovorenom kamandom primenjuje se vidni znak za stav
"sedi", koji se izvodi na taj način, što dreser desnu ruku, sa
otvorenim dlanom - okrenutim prema tlu usmerava u pravcu psa pod uglom od 45
stepeni ispred svoje desne noge. Ako bi pas pokušao da ustane sa mesta, treba
odmah desnom rukom prihvatiti povodnik i izvršiti ranije opisani uticaj. U ovom
slučaju zahteva i uticaj rukom i povodnikom moraju biti oštriji nego u ranijoj
fazi dresure. Pas iz ovoga mora da shvati da se zbog njegovog postupka
preduzimaju oštrije mere.
Ako pas napusti
mesto ili se okrene u drugom pravcu, odmah ga bezuslovno vratiti na staro
mesto, odnosno okrenuti ga u prvobitnom pravcu uz pojačani uticaj i oštriju
zahtev.
Kada se pas nakon
nekoliko vežbi smiri, dreser može da se od njega odmakne ali mu je licem
okrenut. Tada naizmenično diže i spušta levu i desnu nogu iznad glave psa, uz
umiljato izgovaranje zahteva — „S-e-e-e-d-i-i-i“. Zatim može psa da
prekoračuje. Ove se vežbe rade u cilju navikavanja psa na ovu disciplinu. Kada
pas na ovakve spoljne uticaje pravilno i mirno sedi, treba ga pohvaliti.
Kada dreser hoće da
se udalji od psa, sa mesta na kome je stajao prilikom izvođenja prethodne
radnje. Najpre obavezno mora da se vrati psu, stane psu sa desne strane (da mu
pas bude pored leve noge) i pohvali ga levom rukom. Ako pas sedi ispred
dresera, onda prebacuje povodnik iz desne u levu ruku, pa onda potapša psa
desnom rukom po levoj plećci i tek se onda udaljuje.
Dešava se da poneki
pas hoće da legne ili se digne iz sedećeg stava. U ovom slučaju može se uspešno
intervenisati kada dreser stoji ispred psa na jedan korak, pa tada desnom rukom
trgne povodnik u visinu svoga desnog ramena, tako da karika okovratnika,
potezom povodnika, udari psa po donjoj vilici. Tom prilikom istovremeno sledi
zahtev — "sedi"
Čujni znak (zahtev)
za ovu radnju je uzvik — "stoj". Vidni znak je otklon desne ruke u
stranu sa okrenutim otvorenim dlanom prema psu, pri čemu je ruka od lakta do
vrha ispruženih prsti paralelna sa tlom. Postupak uvežbavanja je sledeći:
Dreser pošto izda zahtev "sedi" psu prelazi ispred psa držeđi
povodnik u desnoj ruci. Desnom mogom iskorači poludesno, a levom rukom lagano
povlači povodnik udesno čime povlaći psa prema napred i istovremeno izgovara
zahtev "stoj". Istog trenutka kada pas ustane dreser otvorenim dlanom
desne ruke kreće ka glavi psa što ga zadržava da ne pođe napred. Na ovakav
postupak, pas se zaustavlja i dolazi u željeni stav.
Ima slučajeva da
pas legne ili sedne, i pri ovoj vežbi, U ovom ga dreser mora odmah od početka
sprečavati na taj način što ga levom rukom, nežno, vrhovima jagodica, dotiče
ispod stomaka na preponastom delu, čime ga podseća da mora stajati. Pri tome
blago izgovaramo zahtev — "stoj". Ako je pas nezainteresovan i uporno
želi da sedne ili legne, u tom se mora sprečiti jačim uticajem, pa i podizanjem
levom rukom na način kako je opisan prethodni uticaj, samo oštrije. U ovom
slučaju nepravilno je na psa uticati povodnikom, jače ga povlačeći unapred,
zato što bi ovo podstreklo psa na kretanje napred. Pas u svakom slučaju mora da
ostane na mestu gde je zastao, a da pri tome ne napravi pomeranje napred, makar
se dreser i dosta udaljio od njega.
U početku vežbanja
iz ove discipline dreser staje neposredno ispred psa. Kasnije se sve više
udaljuje i povećava rastojanje između psa i sebe. On neprestano osmatra psa,
kako bi u svakom slučaju mogao oštrom zahtevom — "stoj" da ga
zaustavi, ako pokuša da legne, sedne ili da se pomeri sa mesta.
Da bi psa
„učvrstio“ u ovoj disciplini, dreser može primeniti razne uticaje. Na primer:
držeći povodnik u levoj ruci, u krug obilazi oko psa, na odstojanju koje
dozvoljava dužina povodnika, češće desnom rukom daje poznate uticajne znake i
istovremeno izgovara: „S-t-o-o-o-j“. Za sve ovo vreme pas mora ostati
nepomičan na ranijem mestu. Kasnije se može preći i na okretanje oko psa na
dužini dugačkog povodnika.
U ovoj radnji je
najvažnije: psu nedozvoliti pomeranje sa mesta gde je prvi put zauzeo stojeći
stav; ako se pokrene treba ga vratiti na mesto i putem jednog od objašnjenih
uticaja prisiliti da zauzme pravilan stav. Pri radu, ni kratki ni dugački
povodnik se ne sme potezati, jer bi ovo pogrešno uticalo na psa, koji bi mogao
shvatiti da treba da priđe dreseru....
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen